Internistička onkologija (u engleskom govornom području to je medical oncology, a u njemačkom internistische onkologie) danas je etablirana i samostalna specijalizacija ili subspecijalizacija interne medicine priznata širom Europske Unije, Švicarske, SAD-a, Japana, Kine, Južne Amerike i velikom broju drugih zemalja u svijetu.

Internistički onkolog je specijalist s temeljnom edukacijom iz interne medicine, usmjeren na liječenje zloćudnih bolesti.

Područje kojim se internistička onkologija bavi je sustavno liječenje (kemoterapija, hormonska terapija i u novije vrijeme imuno, odnosno biološka terapija) solidnih tumora, uključujući suportivno liječenje,  zbrinjavanje  komplikacija terapije te poznavanje dijagnostičkih  i laboratorijskih metoda.

Internistička onkologija dio je sveprisutnog  multidisciplinarnog  liječenja onkoloških bolesnika te stoga internistički onkolozi u okviru takvih timova (zajedno s radioterapijskim onkolozima, kirurzima i drugim specijalnostima) aktivno sudjeluju u  planiranju dijagnostičkog i terapijskog procesa.

Program specijalizacije traje ukupno pet godina (od toga dvije godine sačinjava tzv. zajedničko internističko „deblo“, odnosno program koji je zajednički za sve internističke grane). Potrebno je napomenuti da je sadašnji program specijalizacije iz internističke onkologije u Hrvatskoj potpuno usklađen s  europskim programom (ESMO/ASCO curriculum).

Onkološka služba u Europi (a i SAD-u) bazirana je na razvoju tri specijalnosti na kojima se temelji liječenje bolesnika  i funkcioniranje cjelokupnog sustava: radioterapijska onkologija, kirurška onkologija i internistička onkologija (kao četvrta grana je još i pedijatrijska onkologija).

To je nastalo iz potrebe razvoja same struke, jer je postalo nemoguće da jedan liječnik sve zna te obavlja više djelatnosti (primjerice da se bavi i radioterapijom i kemoterapijom, pa se takav model kliničke onkologije, kakav je postojao u Velikoj Britaniji i Skandinavskim zemljama, polako napušta).