Internistička onkologija u Europi i svijetu
Kontinuirani porast broja oboljelih od onkoloških bolesti u Europi i svijetu sa jedne strane, te brzo napredujuća znanost i istraživačka dostignuća sa druge strane, postavili su posljednjih nekoliko desetljeća, a danas više no ikad, zahtjevni izazov sve bolje dijagnostike i sveukupnog liječenja onkoloških bolesnika.
Danas razumijemo tumorsku bolest kao sistemsku, visoko heterogenu i kompleksnu bolest koja nalaže i podrazumijeva visoki stupanj kompetentnosti i kvalitete zdravstvene skrbi.
Promjene koje su se nekad u ovom području medicine događale svakih 5 ili 10 godina, sada se zbivaju gotovo mjesečno, i potrebna je velika posvećenost profesionalaca koji će biti u mogućnosti navedenu dinamiku pratiti i implementirati je u određenom trenutku u kliničku praksu.
Stoga je internistička onkologija, kada se pogleda retrospektivno, vrlo logičan odgovor na sve veću specijaliziranost koja je potrebna, a koja je i dovela do koncepta multidiscisplinarnog timskog donošenja odluka u svakodnevnom radu.
Upravo je internistički onkolog jezgra toga tima i odgovoran za donošenje odluka o sistemskoj terapiji i zbrinjavanju neželjenih učinaka terapije ili simptoma bolesti. Upravo su internistički onkolozi često i uključeni u klinička i translacijska istraživanja koja nose inovacije u terapiji.
Prošlo je, međutim, dosta vremena otkako internistička kao (sub)specijalnost postoji na tlu SAD-a i Europe (EU), a to su 1960te godine, pa do trenutka kad je formalno prepoznata u EU kao neovisna specijalizacija u medicini i profesionalna kvalifikacija.
To se, naime, dogodilo u ožuku 2011.g., nakon vrlo intenzivne diskusije između ESMO-a, nacionalnih društava i članice EU, čime je cijela stvar dobila i političko značenje. Povijesno, to je možda i najvažniji trenutak za internističku onkologiju jer su se napokon stvorili preduvjeti za adekvatnu profesionalnu kvalifikaciju, jedinstvena edukacija i slobodno kretanje specijaliste u prekogranične dijelove Europe i svijeta, jer su standardi postali izjednačeni.
Međutim, treba se prisjetiti da su unutar Europe, a da ne govorimo na globalnoj svjetskoj razini, postojale brojne različitosti u organizaciji zdravstvenog sustava i statusu zdravstvene onkološke skrbi. Isto tako, još uvijek nije postojala iznivelirana situacija u pogledu statusa internističke onkologije u svim zemljama Europe.
