Stav Hrvatskog društva za internističku onkologiju o korištenju biološki sličnih lijekova

1. kolovoza 2017.

Okruženje:

Biološki lijekovi rezultat su znanstvenog napretka i razvijaju se i koriste u medicinske svrhe već nekoliko desetljeća. Ti su lijekovi proizvedeni iz bioloških izvora, a uključuju hormone, male bjelančevine, cjepiva, fuzijske bjelančevine, te monoklonska protutijela.  Za razliku od lijekova koji se proizvode kemijskom sintezom, proizvodnja bioloških lijekova puno je složeniji biotehnološki proces. Zbog osobitosti proizvodnog procesa, biološki slični lijekovi, po definiciji, nisu identični izvornom biološkom lijeku. Europska agencija za lijekove (EMA) definira biološki slične lijekove kao lijekove koji su, na temelju komparativnih studija, slični već odobrenim biološkim lijekovima u smislu kvalitete, biološke aktivnosti, sigurnosti i učinkovitosti.

Isto tako, treba naglasiti razlike među biološkim lijekovima. Npr. citokini, hormonski proizvodi ili čimbenici koagulacije imaju relativno jednostavnu strukturu, dok su monoklonska protutijela puno složeniji lijekovi. Stoga i biološki slični lijekovi takvih molekula zahtijevaju drugačiji pristup.

Proizvodnja biološkog lijeka složen je proces. Nakon isteka patentne zaštite izvornog biološkog lijeka, karakteristike lijeka postaju javne, ali detalji proizvodnog procesa ostaju u vlasništvu proizvođača izvornog lijeka. Proizvođač biološki sličnog lijeka razvija svoj novi proizvodni proces te se tako proizvodni procesi izvornog i biološki sličnog lijeka razlikuju.

Osim dokaza o bioekvivalenciji i bioraspoloživosti prema Direktivi 2003/63/EC, potrebno je priložiti farmaceutske, kemijske i biološke podatke o biološki sličnom lijeku (što je dodatni zahtjev, u odnosu na generičke lijekove).

Biološki lijek može dugo vremena biti u primjeni, pri čemu tehnološki napredak ili povećana potreba za liječenjem može dovesti do nužnosti modifikacije proizvodnog procesa ili mjesta proizvodnje. U tom slučaju, EMA zahtijeva od proizvođača da opsežnim dokazima pokaže kako se lijek nakon modifikacije u proizvodnom procesu nije promijenio do stupnja koji bi mogao imati kliničke implikacije.

Sustavi zdravstvene zaštite sve teže mogu osigurati dostupnost svih novih terapijskih mogućnosti, zbog ograničenih zdravstvenih budžeta, ali i visoke cijene novih terapija, npr. onkoloških bioloških lijekova. Ulaskom biološki sličnih lijekova na tržište mogli bi se smanjiti troškovi te tako preusmjeriti sredstva i osigurati većem broju bolesnika ranija dostupnost najnovijih terapija.

U Europskoj uniji do 2016. godine odobrena su 23 biološki slična lijeka. U početku su to bili biološki slični lijekovi manje molekulske mase, a 2013. godine EMA je odobrila dva biološki slična monoklonska protutijela infliksimabu, velikoj i složenoj molekuli. Američka agencija za hranu i  lijekove (FDA) dala je pozitivno mišljenje za odobrenje biološki sličnih monoklonskih protutijela ABP 215 i MYL-1401O (biološki slične inačice bevacizumaba i trastuzumaba). Kako velikom broju monoklonskih protutijela uskoro ističe patentna zaštita, liječenje solidnih tumora susrest će se s novim izazovima: uvođenje biološki sličnih lijekova (biosimilars), paralelna dostupnost njihovih originalnih bioloških referentnih proizvoda (originator biologics) te stvaranje poboljšanih verzija  postojećih bioloških lijekova (biobetters). Stoga će se u složenom okružju naći svi dionici zdravstvenog sustava: liječnici koji ih propisuju, farmaceuti, medicinske sestre, bolesnici, osiguravatelji, kreatori javnih zdravstvenih politika te proizvođači bioloških lijekova. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju stoga s velikim zanimanjem prati nove stručne i znanstvene dokaze, kako bi ih pravovremeno implementirali u praksu te podijelili sa zainteresiranom stručnom zajednicom.


Stav Hrvatskog društva za internističku onkologiju

  1. Neophodno je dobro poznavati znanstvene dokaze o određenom lijeku uvijek kada započinjemo liječenje bolesnika. Biološki slični lijekovi prolaze drugačiji put registracije od izvornih lijekova, na način da se njihova procjena temelji na dokazima da ne postoje klinički relevantne razlike između izvornog i biološki sličnog lijeka. Stoga bi se biološki sličan lijek trebao moći jasno identificirati.
  2. Iako se prema procjenama očekuje potencijalna ušteda od 20 do 40% uvođenjem biosličnih lijekova, cijena lijeka ne smije biti jedini kriterij na kojem se temelji odluka o liječenju.
  3. Interesi bolesnika trebaju biti u središtu terapijskih odluka. Liječnik koji preporučuje liječenje bolesniku treba biti informiran i samostalan u svom odlučivanju. Bolesnici bi, u pravilu, trebali započeti i nastaviti liječenje istom molekulom, u slučaju da se lijek dobro podnosi i da je učinkovit, budući da automatska zamjena ili prebacivanje s jednog na drugi biološki lijek, uključujući biološki slične lijekove, može utjecati na sigurnost bolesnika.

Lijekovi se tijekom liječenja mogu zamjenjivati samo u slučaju da postoji dovoljno znanstvenih informacija, na temelju relevantnih kliničkih studija, o zamjenjivosti izvornog i biološki sličnog lijeka. Samo liječnik koji propisuje terapiju može odlučiti o tome.

Praksa da bolničke ustanove nabavljaju samo biosličan lijek najniže cijene suprotna je stručnim zahtjevima, budući da to može dovesti do pojave imunogeničnosti i problema sa praćenjem sigurnosnih signala. Nakon dolaska biološki sličnih lijekova na tržište, svi biološki lijekovi za sve odobrene indikacije trebali bi biti dostupni u zdravstvenim ustanovama, kako bi se bolesnicima osiguralo učinkovito i sigurno liječenje.

  1. Bolesnici trebaju biti informirani o imenu i vrsti lijekova koje primaju. Važan je kontinuirani dijalog između bolesnika, liječnika i ljekarnika o načinu liječenja i specifičnom stanju bolesnika. U slučaju potrebe za zamjenom biološkog lijeka bolesnik treba biti detaljno informiran i dati svoj pristanak te ga treba savjetovati da o svim eventualnim nuspojavama informira svojeg liječnika, odnosno ljekarnika.
  2. Ekstrapolacija je jako važna komponenta cijelog koncepta biosličnosti, osobito u onkologiji, jer je karcinom složena bolest.

    Ekstrapolacija je neprihvatljiva iz drugih kliničkih područja na onkološke bolesti. Ekstrapolacija indikacija je prihvatljiva samo uz dovoljno znanstvenih dokaza koji uključuju analitičke, pretkliničke, farmakokinetičke, farmakodinamičke i kliničke podatke, kao i podatke o imunogeničnosti. Međutim, treba biti vrlo oprezan pri mogućoj ekstrapolaciji iz palijativnih indikacija na kurativne. Cilj neoadjuvantnog i adjuvantnog liječenja je izlječenje, dok je cilj liječenja metastatske bolesti poboljšati kvalitetu života i produžiti život. Potreban je poseban oprez kod primjene biološki sličnog lijeka s različitim vrstama kemoterapije, s kojima nije ispitivan u kliničkim studijama.

  1. Razvoj imunogeničosti može biti pod utjecajem raznih čimbenika – od onih vezanih za lijek, do onih vezanih za bolesnika i samu bolest. Zbog svog biološkog porijekla, biološki lijekovi imaju veći rizik razvoja imunogeničnosti od kemijskih lijekova.

Trajanje ispitivanja biološki sličnog lijeka relativno je kratko, dok procjena imunogeničnosti i njezinih posljedica zahtijeva dugotrajno sakupljanje podataka. Stoga, osim plana za smanjenje rizika kojeg zahtijeva regulatorna agencija, od ogromne su važnosti dobar farmakovigilancijski plan, slijedljiva identifikacija lijeka te detaljno i točno prijavljivanje nuspojava.

  1. Biološki lijekovi moraju se propisivati po zaštićenom imenu. Smjernice EMA-e navode da je neophodna mogućnost identifikacije biološkog lijeka prilikom prijave nuspojave. Stoga bi se morao uspostaviti sustav koji će omogućiti slijed i povezivanje bolesnika sa zaštićenim imenom lijeka i brojem serije lijeka kojim je bolesnik liječen, kako bi se eventualne nuspojave mogle detaljno prijaviti i povezati s određenim lijekom.
  2. Označavanje (uputa o lijeku i sažetak opisa svojstava lijeka) mora uključiti sve relevantne informacije vezane za lijek, budući da su to primarni i najkompletniji izvori informacija o lijeku koje liječnici propisuju za liječenje bolesnika. Korištenje isključivo dokumentacije izvornog lijeka nije prihvatljivo. Trebalo bi jasno navesti koji se podaci iz kliničkih studija odnose na izvorni lijek, a koji na biološki sličan lijek.
  3. Zbog potrebe za dugotrajnim praćenjem sigurnosti biosličnih lijekova koji ulaze na tržište biti će potrebno sustavno i kontinuirano prikupljanje podataka o učinkovitosti i sigurnosti. To stvara potrebu za dobrim i kvalitetnim registrima, kako bi svi podaci o primjeni bioloških lijekova bili transparentni i brzo dostupni.
  4. Godine koje dolaze biti će jako važne u smislu dobrog informiranja i trajne edukacije zdravstvenih djelatnika iz područja biološki sličnih lijekova, ali i informiranja bolesnika, uz pridržavanje visokih standarda učinkovitosti i sigurnosti.

Literatura:

  1. Tabernero, J., Vyas, M., Giuliani, R., Arnold, D., Cardoso, F., Casali, P. G., et al. (2017). Biosimilars: a position paper of the European Society for Medical Oncology, with particular reference to oncology prescribers. ESMO Open, 1(6), e000142. Accessed July 24, 2017.
  2. European Medicines Agency. European public assessment reports. http://www.ema.europa.eu/ema/index.jsp?mid=WC0b01ac058001d124&searchType=name&taxonomyPath=&genericsKeywordSearch=Submit&searchGenericType=biosimilars&keyword=Enter+keywords&alreadyLoaded=true&curl=pages%2Fmedicines%2Flanding%2Fepar_search.jsp&status=Authorised&status=Withdrawn&status=Suspended&status=Refused&treeNumber=&searchTab=searchByAuthType&pageNo=1 (accessed Nov 2016).
  3. European Medicines Agency. http://www.ema.europa.eu/docs/en_GB/document_library/Press_release/2013/06/WC500144941.pdf (accessed Dec 2016).
  4. Food and Drug Administration. Scientific considerations in demonstrating biosimilarity to a reference product. Silver Spring: Food and Drug Administration, 2015.

RSS  |  Facebook