Djelatnost onkologije se u osječkoj bolnici počela razvijati u okviru radiologije tijekom 60 – ih godina prošlog stoljeća, što je započeto na inicijativu tadašnjeg ravnatelja Opće bolnice Osijek, dr. Martina Dičića, specijalista radiologa i jednog od osnivača Lige za borbu protiv raka Hrvatske. Posvetivši se potpuno onkologiji, posebice dijagnostici i liječenju raka dojke, docent Dičić dugi je niz godina bio istaknuti mamolog. Tijekom svog ravnateljskog mandata uspio je u kratkom roku izgraditi i opremiti spojene zgrade za radiologiju i radioterapiju.
Izdvojeni Odjel za radioterapiju nastao je 1973. godine i u tom trenutku zapošljavao je samo četiri specijalista radiologije (M. Dičić, Ivan Turk, Ante Beronić i Milutin Kutlić), koji su prošli dopunsku izobrazbu iz onkologije. Odjel je za to doba imao primjerenu radioterapijsku opremu te suvremeni stacionar od 50 kreveta. Naporima svih specijalista, a posebice dr. Ivana Turka, vrlo rano se započinje s primjenom citostatika i tamoksifena.
Po ugledu na tadašnji Institut za tumore u Zagrebu, koji je već razvijao začetke buduće internističke onkologije, voditelj Odjela M. Dičić prima dr. Mariju Jovanovac na specijalizaciju interne medicine i 1981. godine dr. Jovanovac postaje prvi specijalist interne medicine koja se trajno bavi liječenjem solidnih tumora. U samo nekoliko godina uspijeva ustrojiti ambulantno liječenje kroz dnevnu bolnicu i u rutinu uvodi tada standardno citostatsko i hormonsko liječenje. Razvoj se nastavlja 1988. godine, kada se prima na specijalizaciju iz interne medicine Sven Kurbel, a godinu zatim i Borislav Radosavljević. Intencija je bilo formiranje Službe za internističku onkologiju unutar tadašnjeg Centra za onkologiju i radioterapiju.
Tijekom Domovinskog rata Odjel ostaje bez nekoliko liječnika, tako da je usporen razvoj i radioterapijske i internističke onkologije. Tek 1993. godine Odjel ima dva specijalista interne medicine (Jovanovac, Kurbel). Godine 1995., odlaskom doc. Dičića u mirovinu i promjenom voditelja Odjela za onkologiju i radioterapiju stavlja se težište na edukaciju iz područja radioterapije i time smanjuje opseg rada internističke onkologije. 1998. godine broj internista koji se bave liječenjem solidnih tumora smanjuje se samo na dr. Jovanovac i takva situacija ostaje do 2001. godine, kada se dr. Kurbel vraća na mjesto voditelja Odjela. Nakon toga dr. Tatjana Ladenhauser počinje specijalizaciju iz interne medicine, uspostavlja se moderna dnevna bolnica, podiže nova etaža zgrade za onkologiju, s prostorom za poluintenzivno liječenje. Prvi skupovi HDIO uspješno se organiziraju u Osijeku. Danas u KBC Osijek u sklopu Zavoda za onkologiju djeluje jedan uži specijalist internističke onkologije (dr Ladenhauser) te tri specijalizanta (dr Blažičević, dr Tolj, dr Kovač).
Ponovnim promjenama politike ustanove inzistiranjem na radioterapiji, 2007. godine Odjel za onkologiju postaje Odjel za radioterapiju i onkologiju i djelatnost internističke onkologije se ponovno reducira na rad dr. Marije Jovanovac, koja je unatoč otporima uspjela održati djelatnost internističke onkologije, sve do nedavnog odlaska u mirovinu.
Unatrag nekoliko godina se u KBC Osijek uvela potpuno centralizirana priprava citostatika u posebnim prostorima Ljekarne za sva radilišta koja rabe te lijekove. Cilj je kroz blisku interdisciplinarnu suradnju s drugim specijalnostima osigurati jasan okvir razvoja ove djelatnosti u KBC Osijek, kao regionalnoj bolnici istočne Hrvatske.
Danas u KBC Osijek u sklopu Zavoda za onkologiju djeluju jedan uži specijalist internističke onkologije (dr Ladenhauser) i jedan specijalist internističke onkologije po novom programu (dr Blažičević) te jedna specijalizantica (dr Kovač).
Djelatnici – Internistička onkologija
Specijalisti:
1. Tatjana Ladenhauser, dr.med.
specijalistica interne medicine, uža specijalistica internističke onkologije, odjelni liječnik Zavoda za onkologiju
2. Krešimir Blažičević, dr.med. 
specijalist internističke onkologije, odjelni liječnik Zavoda za onkologiju
- Maja Kovač, dr. med.
specijalizantica internističke onkologije
